Zoolog Marcelo Kovačić u podcastu Zvir govori o Jadranskom moru koje istražuje desetljećima. Zoolog iz Prirodoslovnog muzeja Rijeka otkrio je niz novih vrsta riba, a cijeli rod nazvan je njemu u čast.
Uvršten je među 2 % najutjecajnijih znanstvenika svijeta, no kaže da mu najviše odgovara raditi u tišini.
Razgovaramo o njegovim otkrićima, morskim psima i srdelama, ali i promjenama koje ga zabrinjavaju.
Od nasipavanja plaža do zagrijavanja mora, Jadran se mijenja pred očima znanstvenika koji dobro poznaje život ispod njegove površine.
Marcelogobius: rod riba nazvan po riječkom zoologu
Marcelogobius je rod unutar porodice glavoća, nazvan u čast Marcela Kovačića. Obuhvaća nekoliko vrsta riba koje žive u Sredozemlju i istočnom Atlantiku, uz obalu Afrike.
Takvo priznanje govori o njegovu doprinosu istraživanju riba. Ipak, Kovačić smatra da je njegov rad najbolje poznat kolegama ihtiolozima, stručnjacima za ribe.
S nekima surađuje na projektima već tridesetak godina. Izvan toga kruga manje je prepoznat, ali to ga ne frustrira.
„Mislim da sam anoniman i to mi ne smeta“, kaže Kovačić, kojemu odgovara raditi daleko od pozornosti javnosti.

Marcelo Kovačić u podcastu Zvir: Nasipavanje plaža mijenja život u Jadranu
Na pitanje koja ga promjena u Jadranu najviše zabrinjava, izdvaja nasipavanje plaža i uništavanje obalne crte.
Objašnjava da materijal koji se nasipa nije jednak prirodnom morskom dnu.
Razlikuje se po veličini zrna, a nasuta podloga ujednačenija je od prirodne. Takvi zahvati mijenjaju životne zajednice i sastav riba te osiromašuju podmorje.
Kovačić se prisjeća i nestalih šuma smeđih algi koje pamti iz djetinjstva.
Neke su bile velike i razgranate poput malih stabala te su prekrivale znatan dio morskog dna. Njihov nestanak jedna je od promjena koje je primijetio tijekom života uz more.
Srdela je među najukusnijim ribama, ali pod sve većim pritiskom
Srdela je za Kovačića među deset najukusnijih jadranskih riba. Kada se okusu pridruži cijena, smatra je posebno dobrim izborom.
No pitanje njezina očuvanja nije jednostavno. Srdelu jedu ljudi, njome se hrane tune u prirodi, a koristi se i za prehranu tuna u uzgoju.
Kovačić s dodatnim pritiskom na srdelu povezuje i oporavak populacije tuna u Jadranu.
Kada razgovor prijeđe na omiljenu hranu, otkriva i da mu divlji brancin nije nužno bolji od uzgojenoga.
Nakon što je ulovio divljeg, kupio je svježeg brancina iz uzgoja kako bi ih usporedio.
„Bili su mi jednako dobri, što god svi drugi rekli“, kaže.
Među omiljene morske zalogaje ubraja i škampa, uz napomenu da je riječ o raku, a ne o ribi.
Morski psi i bliski susret s barkom
Razgovor o ronjenju donosi i pitanje susreta s morskim psima. Kovačić među morskim psima i ražama koje je susretao pod vodom spominje morsku mačku, drhtulju i ražu goluba.
Jedna od njegovih najdramatičnijih ronilačkih priča ipak nije vezana uz morsku životinju.
Tijekom jednog ronjenja izronio je samo metar od barke koja je projurila ispred njega. Taj bliski susret opisuje kao trenutak koji je mogao završiti teškim ozljedama.
Što zagrijavanje mora znači za budućnost Kvarnera?
Govoreći o budućnosti Kvarnera, Kovačić upozorava na zagrijavanje mora. Objašnjava da dijelovi sjevernog Jadrana pripadaju najhladnijim područjima Sredozemlja.
Upravo su se ondje očuvale pojedine ribe i zajednice morskih organizama kojih u drugim dijelovima Sredozemlja više nema. Daljnje zagrijavanje moglo bi ugroziti i ta preostala područja.
„I to ćemo vjerojatno izgubiti“, upozorava, govoreći o tim očuvanim zajednicama.
A kada ga pitamo gdje mu je najljepše roniti, odgovor je Jadran. More kojemu je posvetio desetljeća istraživanja i dalje mu je najdraže mjesto za zaron.
Pogledajte razgovor s Marcelom Kovačićem u podcastu Zvir, koji donose Black Swan Bureau i Radio Korzo.